Grijeh u čovjeku rađa vrtlog koji zahvaća druge ljude i stvara prostor za nove grijehe. U ovim promišljanjima o vrtlogu grijeha opisano je mučno ljudsko iskustvo gubitka tla pod nogama i ubrzavajućeg pada u bezdan neslobode u kojemu jedan grijeh doziva drugi. Tko upadne u vrtlog jedva da to opaža. Buka opravdanja kojima se grijesi međusobno pomažu odveć je sugestivna.
Najneobičnije od svega u vrtlogu jesu riječi koje su u stanju zaustaviti pad i izvesti čovjeka u slobodu. O takvim riječima i o čudesnoj ljudskoj sposobnosti otkrivanja istine o sebi samome, o snazi kajanja i novoga početka pripovjeda biblijski tekst o Davidovu grijehu.
Grijeh je započeo Davidovim pogledom na lijepu Bat-Šebu. Upleo ga je u brakolomstvo, u laži, prijevare i ubojstva. Grijeh se pretvorio u mrežu. Zaustavljen je neočekivanom Davidovom spremnošću da se ogleda u prorokovoj riječi. Završio je novim početkom i psalmom koji već vjekovim, snagom iskonskog iskustva i čiste pjesničke riječi, zarobljene uvodi u molitvu i usmjeruje prema slobodi.